Oglas

FORBESOVA ANALIZA

Ove bi zemlje prve mogle ostati bez nafte

author
N1info
17. ožu. 2026. 22:29
REUTERS
REUTERS/Issei Kato

Usred racionalizacije i nestašica nafte zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, Forbes Srbija otkriva koje bi zemlje prve mogle ostati bez zaliha

Oglas

Prije rata, 40 tankera koji su prevozili 20 milijuna barela sirove nafte i rafiniranih naftnih derivata svakodnevno je prolazilo kroz Hormuški tjesnac. Ovoga tjedna Iran je dopustio da kroz Hormuz prođe tek nekoliko tankera. Među njima su bili brodovi pod zastavama Indije i Kine.

Ovoga tjedna analitičar Mike Hay i njegov tim stručnjaka za robna tržišta iz banke Société Générale procjenjuju da će, za sada, protok kroz tjesnac u prosjeku iznositi oko 500.000 barela dnevno – ovisno o iranskoj volji.

Iznenađujuće, velik dio preostale "zarobljene" nafte i dalje stiže na tržište ili barem puni skladišne kapacitete, piše Forbes Srbija.

Saudijska Arabija oslanja se na svoj dugo planirani i prošireni naftovod Istok–Zapad, koji će biti opterećen do krajnjih granica kako bi transportirao sedam milijuna barela dnevno do luke Yanbu na Crvenom moru. Slično tome, Ujedinjeni Arapski Emirati uspjeli su dio nafte preusmjeriti istočno, mimo tjesnaca, cjevovodom do luke Fujairah, iako je Iran, prema izvješćima, napao tu infrastrukturu.

Analitičari iz kompanije Jefferies procjenjuju da je trenutno obustavljeno šest do sedam milijuna barela dnevno proizvodnje nafte u zemljama Zaljeva. Konzultantska kuća Energy Aspects procjenjuje da će prekidi povezani s Hormuzom dosegnuti vrhunac od 10 milijuna barela dnevno, dok je ukupna proizvodnja sirove nafte OPEC-a pala za sedam milijuna barela dnevno, na 22,3 milijuna. To predstavlja oko 7% svjetske dnevne potrošnje od 100 milijuna barela.

Amerika "bezbrižna", Azija u problemu

Sjedinjene Američke Države, kao najveći svjetski proizvođač nafte i prirodnog plina, donekle su zaštićene od šokova u opskrbi. Cijene benzina i dizela mogu značajno porasti, ali je mala vjerojatnost potpune nestašice.

Druge zemlje nemaju tu sigurnost. Mjanmar, Vijetnam i Filipini, prema timu analitičara Société Généralea, nabavljaju više od 80% svoje nafte putem isporuka koje prolaze kroz Hormuz. Imaju zalihe za oko mjesec dana, nakon čega bi morale pronaći alternativne izvore.

Situacija je posebno ozbiljna u Singapuru, koji obično prima oko 680.000 barela dnevno sirove nafte kroz Hormuz i ima zalihe za samo 40 dana. Tajland je u nešto boljoj poziciji, s 50 dana pokrića za svojih 400.000 barela dnevno iz Hormuza.

Nije dobro, ali Japan i Indija mogu izdržati dulje

Tajvan, koji uvozi 525.000 barela dnevno, može izdržati oko 100 dana. Bangladeš također ima zalihe za oko 100 dana, ali je već uveo racionalizaciju goriva i zatvorio tvornice gnojiva. Ne uvozi mnogo sirove nafte, ali gotovo sva prolazi kroz Hormuz.

Veće zemlje obično imaju više opcija. Južna Koreja uvozi oko tri milijuna barela dnevno, od čega dva milijuna dolazi kroz Hormuz. Njezine zalihe mogu pokriti 50 dana bez uvoza, odnosno oko 70 dana ako se nadoknađuju samo isporuke iz Hormuza. Slična je situacija u Indiji, koja raspolaže strateškim rezervama od 175 milijuna barela uz ukupne potrebe od pet milijuna barela dnevno, od čega 45% dolazi kroz Hormuz. Indonezija ima dovoljno resursa da izdrži zatvaranje tjesnaca 160 dana. Japan, zahvaljujući velikim strateškim rezervama, može izdržati oko 200 dana bez isporuka kroz Hormuz.

Kina ima rezerve za cijelu godinu

Možda iznenađujuće, Kina može izdržati 300 dana bez isporuka iz Hormuza i više od 100 dana bez ikakvog uvoza. Sve zahvaljujući strateškim rezervama od 1,3 milijarde barela i unatoč činjenici da 45% njezina uvoza, koji premašuje 11 milijuna barela dnevno, prolazi kroz taj tjesnac.

"Kina je namjerno ograničila ovisnost o Bliskom istoku na oko 50% i izgradila značajne amortizere kroz diverzifikaciju izvora nafte, plinovode, domaću proizvodnju i velike zalihe", kaže analitičar Lloyd Byrne iz Jefferiesa.

Kako će sve ove zemlje premostiti problem? Međunarodna agencija za energiju planira pomoći oslobađanjem 400 milijuna barela u narednim mjesecima. No to neće biti dovoljno da popuni prazninu i samo odgađa potražnju u budućnosti (jer se rezerve moraju ponovno popuniti).

Mjere štednje

Smanjenje potrošnje donekle pomaže. Vijetnam je uveo rad od kuće. U Tajlandu su državni službenici dobili nalog da koriste stube. U Šri Lanki uveden je četverodnevni radni tjedan.

Bolja opcija je diverzifikacija izvora energije. Južna Koreja odlučila je pauzirati gašenje termoelektrana na ugljen i povećati rad nuklearnih reaktora kako bi nadoknadila manjak.

I Kina ima velik kapacitet za povećanje potrošnje ugljena. Prema istraživanju Bernsteina, kineske termoelektrane rade sa samo polovinom kapaciteta.

Uz to, Kina je izgradila toliko vjetro i solarnih kapaciteta da će ove godine dodati oko 500 teravat-sati nove obnovljive energije. To je važna prekretnica jer znači da Kina povećava proizvodnju iz obnovljivih izvora više nego što raste njezina ukupna potražnja za električnom energijom, što pomaže nadoknaditi manjak nafte i ukapljenog prirodnog plina iz Hormuza.

Očekivanja od Irana, SAD-a i Venezuele

Vrijeme bi moglo donijeti olakšanje. Konzultantska kuća Energy Aspects procjenjuje da će, čak i ako Hormuz ostane zatvoren za tankere povezane sa SAD-om, Iran vjerojatno do kraja godine ponovno izvoziti tri milijuna barela dnevno. U narednih 18 mjeseci očekuje se i da će Venezuela povećati proizvodnju za milijun barela, na oko 1,3 milijuna dnevno.

U međuvremenu, u SAD-u su naftaši počeli ponovno aktivirati ugašene platforme. Dodali su dvije prošlog tjedna, čime je ukupan broj aktivnih porastao na 553. To je i dalje 39 manje nego u isto vrijeme prošle godine. Očekuje se da će američka proizvodnja, koja trenutno iznosi rekordnih 13,6 milijuna barela dnevno, porasti na oko 14 milijuna do kraja godine.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama